Jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta čuva stoku po Ljubiji

Skica (ne)zapošljavanja u RS i BiH svakako je i Almir Hodžić (24) iz Ljubije kod Prijedora, jedan od pet najboljih studenata Pravnog fakulteta u Banjaluci, koji u bezuspješnom iščekivanju posla u struci svakodnevno radi na polju vozeći traktor, baveći se stočarstvom i obavljajući druge poljoprivredne radove!
Fakultet, i to državni, upisao je 2009. Završio je u roku, četiri godine kasnije. Tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja je bio najbolji učenik sa prosjekom ocjena 5,00.
- Znao sam za tešku situaciju na tržištu rada, međutim, vjerovao sam da najbolji mogu naći posao… Sve ispite sam dao na vrijeme. Tokom studija nikad nisam pao niti jedan ispit. Sve vrijeme pomogao sam roditeljima u poljoprivrednim radovima jer smo od toga preživljavali i finansirali moje studiranje. Takođe, pet dana u sedmici sam studirao, a vikende odvajao za poljoprivredu. Danas svakodnevno radim od 10 do 12 časova dnevno poslove koji su dijametralo suprotni mojoj struci – ističe Almir.
- Takvo je vrijeme da ljudi ne smiju birati poslove, a i Tolstoj kaže „ ne treba se stidjeti niti jednog posla, treba se stidjeti samo besposlenog života“ – prenosi Hodžić.
On je od 1. oktobra prošle godine, kada je postao brojka u lokalnoj filijali za zapošljavanje, aktivno konkurisao na nekoliko radnih mjesta u Prijedoru i Novom Gradu , a slao je i otvorene molbe za posao notarima, advokatima i privatnicima.
- Ti ljudi (advokati i notari) su barem bili uljudni i dali su mi neke savjete za traženje posla jer me sami nisu mogli angažovati. S druge strane, o konkursima za posao u javnom sektoru imam negativno mišljenje. Naime, zaposleni u javnom sektoru te ustanove tretiraju kao nešto što su im u nasljedstvo ostavili očevi. Uopšte ne daju povratne informacije, a kamoli da vas uljudno prime i objasne situaciju- kaže Almir i dodaje da se na jednom konkursu čak nije pojavio predsjednik komisije koji je diplomirani pravnik.

- Tako su nas pravnike, gle čuda, ispitivali turistički tehničar, koji nema visoku stručnu spremu, i profesor njemačkog jezika… Iako sam na tom konkursu imao najviši prosek primljeni su drugi, a nakon moje žalbe na izbor i ostale nedostatke konkursa, nemušto su rekli da je sve bilo u skladu s zakonom… Što kaže Andrić “Dođu tako vremena kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati” navodi ovaj Ljubijanac i precizira da je žalosno što se od 10 najboljih studenata njegove generacije na Pravnom fakultetu u Banjaluci zaposlilo samo troje.
- Izgleda da ovo društvo ima stručnjake za bacanje po onoj: “Djeca su naše najveće bogatstvo – i ove godine se očekuje veliki izvoz” – kaže Hodžić i naglašava da je, u tom smijeru, zastrašujuće što se u BiH, u odnosu na cijelu populaciju, ljudi u prosjeku školuju samo osam godina.
-S jedne strane smo najneobrazovaniji, a s druge ljudi koji se kod nas obrazuju 17 godina i stekli su akademsku diplomu ne mogu naći posao, već crnče i rade poslove suprotne od struke – upozorava ovaj mladić, koji se ne slaže s tezama da su mladi neaktivni u traženju posla.
- Ima pasivnosti i to stoji, međutim korupcija i nepotizam su na ovom polju postali rak rana ovog društva. Na primjer, neki ljudi koji vode lokalnu zajednicu i načelnici su pojednih odelenja u upravi, otvoreno su mi govorili: „Almire ti ispunjavaš sve uslove za zaposlenje u bilo kojoj javnoj ustanovi, ali nemaš štelu ili vezu“. Faktički, ja bih trebao da bez obzira na prosjek, znanje i ostalo podignem kredit od 10.000 KM i kupim sebi posao… E to je, nažalost, naša realnost i zato nam je ovako kako jeste – kaže ovaj diplomirani pravnik i ističe da bi mladima trebalo bar obezbijediti fer i ravnopravan položaj prilikom konkurisanja za posao.
“U suprotnom, oni će otići u inostranstvo. O tome i ja razmišljam, jer sam zabrinut za dalji tok moje pravničke karijere. Posmatrajući zvanične statistike od preko pola miliona nezaposlenih u BiH, nikada ne bih volio da mi se dijete rodi u ovakvoj državi. Ipak, i nakon svega vjerujem da ću pronaći posao, makar privremeni” zaključuje naš sagovornik koji perfektno govori engleski jezik, a cijelo školovanje je bio stipendista grada Prijedora i Ministarstva prosvjete i kulture RS.

Vuk u dvorištu kao dokaz emotivne privrženosti životinjama

Sulejman Zenković (40) mještanin Donje Lubije kod Prijedora, svojoj okolini je poznat kao veliki ljubitelj životinja , a da posjeduje neizmjernu ljubav  prema njima dokazao je s tim što je na svom imanju nabavio i vuka.

Interesovanje je počelo još prije nekoliko godina kada je Sulejman primjetio ovu divlju životinju prolazeći kroz jedno selo u blizini Sanskog Mosta.
Zbog poslova koje sam obavljao u tim krajevima ova životinja mi je zapela  za oko i mnogo puta sam se zaustavljao moleći gazdu da mi je proda, ali on tada o tome nije htio ni da čuje govori Zenković.
Na kraju mu se sreća ipak osmijehnula i to prije samo par dana kada ga je isti gazda pozvao i rekao da ga godine i starost spriječavaju u daljnoj brizi.
Vuk, malo pitom i još više divlji polako se privikava na novi dom ili tako sve barem izgleda. Prvi dan je pokazivao znakove agresije što je u prvi mah zabrinulo i komšije.

Stvari su se znatno izmijenile jer  je brzo postao interesantan okolini ali i uzrok mnogobrojnih posjeta znatiželjnih prolaznika i posjetioca, koji dolaze i iz susjednih gradova.
Sulejman kaže da ga nije teško hraniti, a zanimljivo je da jede samo iz šerpe koja je stigla sa njim. Veoma je mudar i ne uzima ništa od nepoznatih osoba. Ne želi jesti ni hranu koju mu da moja žena.
Vuk  je kako kaže prije samog dolaska prošao redovne zdravstvene kontrole, da  mu je nešto posebno i da nema namjeru da ga pušta u divljinu.
Koliko je ovaj čovjek privržen životinjama dokazuje činjenica da bi čak kako kaže držao i medvjeda, ukoliko bi za to imao adekvatne mogućnosti.

Cijeli svoj život drži životinje sa čime nastavlja porodičnu tradiciju, koju namjerava prenijeti i na svog sina.  Zenković kaže da ne postoji ništa što bi ga u životu više obradovalo nego da je okružen životinjama kojima pruža mnogo pažnje i ljubavi.