Inicijative nastaju među mještanima, a realizuju se zajedno, dobrovoljnim sredstvima onih koji tu borave i građana koji trenutno borave u inostranstvu.
Od povratka koji je u Donju Ljubiju kod Prijedora, aktivno započeo oko 2000-te godine, mještani su vlastitim sredstvima uradili elektrifikaciju brojnih ulica, izgradili mnoge puteve, mostiće, uredili društvene domove, izvore i parkove…Nije im bilo lako ali za dobrobit zajednice većina projekata korisnih zajednici je zaživjela. Teret su nosili „mali ljudi“.
Pitka i svježa voda izvora Grabovac privlači žedne iz cijele prijedorske regije – izgrađen na inicijativu Rešidovića i Zahirovića.
Tako je prije nekoliko godina dobrovoljnim novčanim prilozima saniran problem vodosnabdijevanja koji je bio u prekidu od 1994. godine. Za rekonstrukciju su anagažovane privatne firme uz odobrenje prijedorskog vodovoda.
Problem u ovom, kao i u drugim prijedorskim naseljima predstavlja zasposlenje pa većina građana spas traži u inostranstvu, sezonski ili stalno. Sa druge strane, građani kojima su penzionerski dani zakucali na vrata vraćaju se u svoje mjesto.
Muharem Draganović, u svoje mjesto se vratio prije nekoliko godina. Danas je član dobrovoljnog vatrogasnog društva Donja Ljubija. On je sa imenjakom Muharemom Čehićem, inače povratnikom iz Amerike, pokrenuo inicijativu za renoviranje vatrogasnog doma u ovom mjestu. Dio radova je završen prošle godine, a sada je na red stigao i vatrogasni toranj koji je već dobio nove konture. Obojica su kako kažu voljni nastaviti ovaj trend ukoliko bude dovoljno prispjelih sredstava.
Mirno, bogato prirodnim potencijalom i divljači, ovo mjesto nije iskorišteno niti dovoljno promovisano. U glasinama oko prodaje i pokretanja Rudnika Ljubija koju su izgradili i oživjeli Ljubiju i Grad Prijedor, ovdašnje stanovništvo ne vidi spas. Većina „kafanskih“ sastanaka na kojima se razgovaralo o tzv. velikim projektima poput proizvodnih pogona, turstičkih atrakcija završavali su samo na priči i lažnoj nadi.
Pozitivno ali kratkoročno
Mjesto je sticajem okolnosti miljenik mnogih humanista, pa određena pomoć stiže iz više izvora. Zaslužni su i mediji koje kroz interesantne događaje te vapaje gladnih i bolesnih ovo mjesto priziva. Većina mještana se ipak slaže da im ne treba milostinja nego posao, uz određenu dozu zahvalnost ovom vidu aktivnosti.http://prijedor24.com/gradani-koji-vode-brigu-o-svome-mjestu/
